Na obroncima valjevskog kraja, u selu Bogatić, Nemanja Antonijević (33) svakoga dana gradi svoju priču o radu, upornosti i ljubavi prema zemlji. Sa porodicom živi na imanju koje diše tradiciju, ali raste u korak sa vremenom. Njegova svakodnevica je ispisana radom – 25 hektara zemlje, od kojih su 5 hektara pod žitaricama, 4 pod kukuruzom, a 1,5 hektar pod šljivom. Ostalo su livade, izvor zdrave hrane za stoku koja je stub ovog domaćinstva.
Na imanju odjekuje zvuk krava, bikova, junica i ovaca – 14 grla krupne stoke, 60 ovaca i jaganjaca, kao i 17 svinja. Svaki član porodice zna šta mu je zadatak, jer ovde se ne poznaje lenjost. Sa ocem, majkom, suprugom i dva sina, Nemanja čuva ono što su generacije pre njega gradile, ali i stvara nešto novo – preradu mleka. Njegovi mlečni proizvodi nastaju iz srca sela, sa sopstvenog gazdinstva, kao spoj tradicije i kvaliteta.

Nemanja ne staje. Njegov cilj je jasan – povećanje stočnog fonda i unapređenje proizvodnje. Uz osmeh i uporne ruke, dok jutrom izlazi na imanje, zna da gradi budućnost za svoje sinove. U vremenu kada mnogi odlaze, on ostaje, ulaže i dokazuje da je selo mesto gde se može živeti dostojanstveno, sa ponosom i uspehom.
Jer kada imaš ljubav prema onome što radiš, nijedan dan nije težak – to je Nemanjina priča, priča pravog domaćina.


Autor: Snežana Birčanin
PODELITE