Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi na 40 dan od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 2. februara po julijanskom, a 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Sretenje se slavio kao Dan državnosti Srbije do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.
Tako postoji verovanje da se na Sretenje sreću zima i leto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvedi uplašeni od sopstvene senke vrate se u zimski san, veruje se da će zima potrajati još šest nedelja.
.Sličan običaj je postojao i drugde u Evropi, u nemačkim zemljama je uključivao jazavca. Od nemačkih doseljenika u Pensilvaniji potiče Dan mrmota u varoši Panksatoni. samo što je datum 2. februar, što je Sretenje po novom kalendaru, a životinja je mrmot.
Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale sveće, jer se veruje da plamen sveće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.
Najzanimljivije od sretenjskih verovanja jeste da mlade devojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.
Pre Drugog svetskog rata ovo je bila slava Udruženja četnika.
Izvor: vikipedia
PODELITE
